Gibonni - Arena 2006. live

Kada je prije četiri i pol godine objavljen posljednji Gibonnijev album 'Mirakul' svi su, potaknuti izvrsnim prethodnikom 'Judi, zviri i beštimje', očekivali još jedno veliko izdanje, ali dobili su puno više od toga - maestralno remek djelo. Više od 80.000 ljudi kupovinom albuma potvrdilo je Gibonnijevo 'glazbeno čudo', kritika je redala pohvale, a kolege sa scene odavali priznanje. Niska hitova, od himnične 'Oprosti', preko antologijskog 'Libra', do naslovnog 'Mirakula' ili jednako uspješnih tema 'Ne odustajem' i 'Svi moji punti kad se zbroje', jedan za drugim osvajali su publiku i vrhove top lista. Sa 'Mirakulom' Gibonni je uspio u ostvarenju svojeg sna o stvaranju albuma koji je izvire iz lokalne glazbene tradicije, ali je istovremeno ravnopravan sa svjetskom glazbenom produkcijom i trendovima. Ekipa internacionalnih glazbenika surađivala je sa najboljim domaćim sviračima, pretvarajući Gibonnijeve izvanserijske teme u rasne pjesme i hitove. 'Mirakul' je nepovratno izmijenio domaću scenu, postavivši svima, ali i samom Gibonniju prije svega, nove, visoke glazbene standarde, koje do danas nitko na domaćoj sceni nije dosegao. Kažemo do danas, jer se nakon višegodišnjeg čekanja novog albuma, koji se nestrpljivo iščekivao kao rijetko koje domaće izdanje do danas, visoko postavljena letvica, izlaskom novog albuma 'Unca fibre', ponovo diže...

Čekanje se isplatilo! 'Unca fibre' donosi preko 70 minuta nove Gibonnijeve glazbe. Radi se o bogatoj i raznovrsnoj glazbenoj cjelini, ispunjenoj raskošnim aranžmanima, sviračkim bravurama virtuoza svjetskog glasa i nikad jačim Gibinim tekstovima. Svaka je pjesma svijet za sebe, vješto, majstorski uklopljena u zaokruženu glazbenu priču albuma, koji je najcjelovitije i najbolje Gibonnijevo izdanje do sada. U svojoj umjetničkoj perfekciji, Gibonni je otišao toliko daleko da čak tri pjesme na albumu dolaze u po dvije različite verzije, koje doista i zvuče potpuno različito, od aranžmana do same atmosfere u njima, potvrđujući i time da je jedan od najjačih kantautora koje su ovi prostori do danas iznjedrili. Gibonni je nadahnut svakodnevnim pričama svakog od nas, dilemama, ljubavlju i ljubavnim problemima, egzistencijom i vječno nepredvidljivom ljudskom ćudi. I ovoga puta u Gibonnijevom autorstvu prepoznaje se uvijek prisutni mediteranski duh, koji prije svega crpi iz svoje Dalmacije, ali po glazbenom habitusu komunicira podjednako sa univerzalnim mediteranskim ambijentom koji se u pojedinim pjesmama osjeća kroz zvukove i harmonije juga Italije, iz Španjolske ili Portugala, pa čak i elemente bosanskog sevdaha.

Od prve note i prvog takta, uvodne 'Anđeo u tebi' jasno je da je Gibonni još jednom podigao standarde domaće glazbene produkcije ili još bolje ponovo stvorio album kojeg bi bez razmišljanja rado posvojila bilo koja svjetska pop zvijezda. U dramatičnoj priči o drami žene koja nosi dijete čovjeka iz veze u kojoj nema ljubavi, Gibonni je ugostiočovjeka koji najuvjerljivije živi i pjeva blues na ovim prostorima – Gorana Barea. Senzacionalna američka pjevačica Maya Azucena, koju ugledni NY Post uspoređuje sa divama poput Roberte Flack ili Chake Khan, glas je koji donosi snagu i nadu.

'Vrime da se pomirim sa svitom', tvrdi Gibo, pjesma je koja ponajbolje opisuje njega samog. U 'električnoj' verziji isprepliću segitare australskog majstora Tommyja Emmanuela i stalnog suradnika Vlatka Stefanovskog, dok intimna, 'akustična' donosi punu dozu Emmanuelovih vještih prstiju, uz skladno nadopunjavanje violineMarka Ramljaka. Bez sumnje, ovo je jedan od hitova na albumu, koji je već pozdravila najšira publika, a bezrezervno podržale u svom eteru, sve domaće radio postaje.

Oni koji Gibonnijevu 'Temperu' drže njegovom najboljom pjesmom, nakon slušanja pjesme 'Kad sam nasamo s njom', naći će se u slatkoj dilemi, jer intimna atmosfera koju donosi ova pjesma što govori o odnosu muškaraca i žene kada ljubav prestaje ili nestaje, mnoge će posjetiti upravo na taj Gibonnijev evergreen. Klavir vodećeg domaćeg jazz pijaniste, Matije Dedića, ponovo je priča za sebe i ponovo nas ostavlja bez daha te nenametljivo iz sekunde u sekundu ovu pjesmu iz popa uvodi u jazzy vode.

Novu posvetu rodnom Splitu , puno vedriju, od one ispjevane u pjesmi 'Posoljeni zrak i razlivena tinta', sa albuma 'Judi zviri i beštimje' Gibo je isporučio u temi 'Zavezanih očiju (evo me doma)'. Uz jaku podršku Mladena Badovinca iz T.B.F.-a, nadahnute gudačke aranžmane koji su lajt-motiv teme (mnogi će se sjetiti Sir Georgea Martina i Beatlesa) nije se teško identificirati sa ovom lokalnom vinjetom, kojoj boju daju Gibonnijevi autobiografski stihovi, kao i odavanje počasti splitskim legendama Miljenku Smoji i Tomi Bebiću, koji su u ovoj pjesmi konačno i zasluženo dobili svoje ulice, koje se logično naslanjaju jedna na drugu (Smoje je u međuvremenu doista i dobio ulicu u Splitu, dok Bebiću ta čast još nije ukazana).

Na 'Unci fibre', Gibonni se, kako i sam priznaje, u tekstovima dohvatio problema ljudi svoje generacije. Ljudi koji se zaljubljuju, imaju djecu, rastaju, kreću ispočetka. Bez konkurencije, najsnažnija u jakoj konkurenciji, jest pjesma 'Šta će meni moja dica reć', sa stihovima koji se poput oštrog noža zabadaju u srce. 'Šta bi anđeli s nama ljudima', stih je koji poput dubinskog skenra u par slova opisuju traume razvoda.

I ona je u dvije verzije, od kojih ona nazvana 'comfort' donosi 'full opremljen' aranžman producenta Nikše Bratoša, sa ekskluzivnim glazbenim dodatcima Stefanovskog, bubnjara Manu Katchea, basiste TonyjaLevina i usnom harmonikom Nevena Mijača. Dok akustična 'Pepperovska' verzija uspješno prebacuje priču na rock teren, i bez problema poentira sa produkcijom novovalnog veterana Ivice Čovića – Pipe.

'Hodaj' i 'Mi svjetlimo', jake su himne, jedna više na pop, a druga rock terenu, koje će koncertna publika vrlo brzo posvojiti i rado pjevati na nadolazećim nastupima. Posebna poslastica zasigurno je all star postava u ovoj drugoj (Mi svjetlimo), u kojoj su se između ostalih našli Tony Levin, Vlatko Stefanovski, gitarista iz Urbanovog benda Tonči Radić i konačno Oliver Dragojević na orguljama.

Drugi dio albuma ili neku buduću B-stranu LP-a , snažno otvara tradicional 'Tija bi te zaboravit'. U stihovima 'Bog neka ti prosti grijehe, što si mene varala' i filigranski preciznom, ali na prvu prepoznatljivom dodiru maestra Gorana Bregovića, koji je izvornu melodiju nadogradio novom temom, leži tajna pjesme, koja bi se lako mogla prometnuti u ključnu na albumu. Diskretna ali vrlo efektna igra sa klasičnim mediteranskim instrumentima – mandolinom i harmonikom, dočarava nam što se događa kada surađuju dva velika umjetnika. Već nakon nje, dakle, na samoj polovici album, jasno je da je pred nama još jedno veliko izdanje, koje rese jaki glazbeni standardi i sa kojeg ćemo u popis Gibonnijevih evergreena upisati još nekoliko tema.

'Sebi dovoljna' već je svojim 'emancipiranim' tekstom našla put do najšire publike, kojoj se onako nježno uvukla pod kožu, između ostalog i zahvaljujući nebeskom soprano saxu Dražena Bogdanovića. Kroz remiks verziju Coca Mosquita, pjesma je obučena u novo odijelo, skrojeno opet po mjeri cijelokupne bogate glazbene slike albuma 'Unca fibre'.

'Oslobodi me' još je jedna o taocima ljubavi, kojoj boju daje truba Josipa Graha i nenadmašne gitare Vlatka Stefanovskog, koji se za ovu prigodu uz električnu i akustičnu, dohvatio i flamenco solo gitare.

Konačno, posljednja, bezimena (the end) pjesma, na neki je način posveta Gibonnijevim glazbenim herojima, legendarnoj skupini Led Zeppelin, iza koje se možda krije tajni put, ka nekim budućim Gibonnijevim glazbenim projektima.

'Unca fibre' definitivno nije album koji se sluša na dah, kao uostalom niti nijedan Gibonnijev album do sada, ali je sasvim sigurno album koji oduzima dah. Golema količina emocija, ljudskih sudbina, suza, smijeha, straha, bola i nade, pretočenih prije svega u stihove koji i bez glazbene podloge predstavljaju najjaču liriku na ovim prostorima u posljednjih petnaestak, a možda i više godina i definitivno zaslužuju ukoričavanje, sa odabranim temama iz Gibonnijeve ionako snažne pjesmarice, ovoga puta glavni je ili najjači adut kojim Gibo nagrađuje čekanje vjerne publike i potvrđuje svoju poziciju na vrhu. Dodamo li tome svjetski kompetentnu glazbenu selekciju, u kojoj je teško izdvojiti najboljeg od najboljih, kao u nekoj 'all star' ekipi, koja je kroz vješte aranžmane prodisala i proživjela svaki stih i svaku notu na 'Unci fibre' albumu je teško naći zamjerke. I ovoga puta Gibonni je uspio u onom najvažnijem – stvorio je mainstream album, zadržavajući i dalje visoke standarde koje je sam postavio, te je time ponovo opravdao povjerenje svoje publike i štovatelja.

GIBONNI
UNCA FIBRE
Dallas Records 2006.

ANĐEO U TEBI ft. GORAN BARE I MAJA AZUCENA
VRIME DA SE POMIRIM SA SVITOM /electric/
KAD SAM NASAMO SA NJOM
ZAVEZANIH OČIJU (evo me doma) ft. Mladen Badovinac (T.B.F.)
ŠTA ĆE MENI MOJA DICA REĆ /comfort verzija/
HODAJ
MI SVIJETLIMO
TIJA BI TE ZABORAVIT ft. Goran Bregović
SEBI DOVOLJNA
OSLOBODI ME (ako znaš o čemu govorim)
VRIME DA SE POMIRIM SA SVITOM /acoustic/
ŠTA ĆE MENI MOJA DICA REĆ /bistra verzija/
...
SEBI DOVOLJNA bonus track remixed by Coco Mosquito